IN MEMORIAM – LUCIANO SUŠANJ

Započeo se baviti atletikom kao juniorski natjecatelj u Atletskom klubu Kvarner u Rijeci.
Sada već davne 1966. i 1967. godine Luciano Sušanj je sa svojim klubom osvojio ukupno pet medalja, natječući se na 100 metara, 400 metara, 4 × 100 metara i 400 metara s preponama u državnom juniorskom natjecanju.

Već 1969. godine postao je jugoslavenski prvak preko 400 metara i na istom natjecanju na Balkanskim igrama osvojio je zlatnu medalju.
1973. godina je godina kada je osvojio Balkansko prvenstvo i zlatnu medalju na Balkanskim igrama u utrci na 800m, ponovivši svoj uspjeh iz 1969. na više od 400 metara.
Iste je godine Sušanj postao europski prvak na 400 metara u dvorani, pobijedivši u finalu s 46,38s, tadašnjim svjetskim rekordom u dvorani.

U svojoj najpoznatijoj utrci, finalu na 800 metara na Europskom prvenstvu u atletici 1974. u Rimu, Sušanj je iskoristio brzinu kako bi nadmudrio protivnike u posljednjih 200 metara, i pobijedio u utrci sa više od sekunde i pol prednosti pobijedivši miljenika domaće publike i vladajućeg svjetskog rekordera Marcella Fiasconara, kao i tada 19-godišnjeg Stevea Ovetta.
Do svjetskog naslova Blanke Vlašić u skoku u vis 2007. godine, zlatna medalja Luciana na 800 metara na Europskom prvenstvu u atletici 1974. bila je najveće postignuće u povijesti hrvatske atletike.

Luciano Sušanj je još uvijek aktualni je hrvatski rekorder na 800m te 400m u dvorani i bivši rekorder na 400m.

Luciano Sušanj napustio nas je kao službeno najbolji hrvatski atletičar u povijesti jer tom titulom proglašen je 2002. godine. U izboru Sportskih novosti 1974. godine proglašen je najboljim sportašem Hrvatske. Bio je predsjednik Hrvatskog atletskog saveza od 2000. do 2014. godine, te je u četiri mandatna razdoblja bio član Vijeća i dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora- od 2000. do 2002. te kontinuirano od 2006. do 2014. godine.

Bio zastupnik u Hrvatskom saboru (1990. - 1992. te potom i 2001. godine). Suosnivač je i predsjednik Primorsko-goranskog saveza 1990. godine. Od 1997. do 2005. godine obnašao je i dužnost zamjenika gradonačelnika Rijeke.

Za zasluge u sportu i društvenom djelovanju dobio je brojna državna, regionalna i lokalna priznanja, od kojih su za izdvojiti Republička nagrada za fizičku kulturu 1989. godine te Državna nagrada za sport „Franjo Bučar“ za životno djelo 2016. godine.