Predstavljamo: Nicole Milić

Svjetsko prvenstvo je nagrada za svaku kapljicu znoja

Našu Nicole Milić ne trebamo posebno predstavljati, ona je jedna od naših najuspješnijih atletičarki o čemu najbolje govore njezini rezultati i uspjesi koje postiže na skoro svakom natjecanju. Prošla sezona je za Nicole bila najuspješnija do sada, iz natjecanja u natjecanje popravljala je svoje osobne rekorde u utrci na 400 metara, a okrunila ju je odlaskom na Svjetsko juniorsko prvenstvo. To su i više nego dobri razlozi zbog kojih smo odlučili još jednom popričati s Nicole i kroz njezinu priču motivirati i ostale naše atletičare da krenu njezinim putem i ispune svoje snove.

“Prošlu sezonu ocijenila bih kao najneizvjesniju, ali i najuspješniju do sada. Iako je bila napeta i psihički teška, ostvarili smo ono što smo očekivali. Trener Goran Pekić ulijevao je u mene nadu, a ja sam mu samo vjerovala. Uvijek postoje dvije mogućnosti – pokušati ili odustati. Ako pokušaš, nemaš si što predbacivati kasnije, daješ sve od sebe. Nagrada će doći. Tako je i meni prošla sezona bila izvrsna i ne sumnjam da će svaka sljedeća biti još uspješnija”, rekla je Nicole, koja je ostvarila ono o čemu mnogi maštaju, nastupila je na Svjetskom prvenstvu.

“Nastupom na Svjetskom prvenstvu ostvarila sam svoje snove. Predivan je osjećaj ovo izgovoriti. Ostvarila sam svoj najveći san u prošloj sezoni, no imam još puno stvari za odsanjati. Što sam starija, moje želje su sve veće. Što znači više truda i odricanja. Ali, spremna sam jer znam što slijedi nakon toga. Neprocjenjivo je zadovoljstvo nakon nečega što sam ostvariš. Naravno, uz veliki poticaj, prvenstveno trenera i obitelji, a potom svih bliskih”, rekla je Nicole, koja je u svojim prvim kvalifikacijama na Svjetskom prvenstvu trčala 56.26 sekundi i osvojila 29. mjesto.

“Svaki put kad listam galeriju fotografija na mobitelu i naiđem na osmi mjesec, razveselim se. Pamtim svaki trenutak. Bilo je predivno. Od pomisli da letimo preko oceana do Amerike prođe me jeza i zapravo shvatim do kakve razine sam došla. Kada god je teško sjetim se toga i niti jedna bol nije jača od zadovoljstva. To mi i trener uvijek kaže. Da se vratim na Kolumbiju i Cali. Ono što najviše pamtim je call room, baš kao na televiziji, baš kao prave zvijezde. Ondje me hvatala panika, počela sam biti svjesna da nakon toga slijedi ono zbog čega sam ovdje. U trenutku kada sam izašla na stadion, to je bilo to, imala sam osjećaj da svi gledaju u nas osam cura. To mi je bilo dovoljno. Bila sam na startu, zadovoljna i sretna, spremna da ostvarim sve što poželim u tom trenutku”, rekla je Nicole za koju je prošla sezona bila puna uzbuđenja.

Nastup na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Caliju osigurala je na zadnjem natjecanju, Balkanskom juniorskom prvenstvu u Turskoj, na kojem je osvojila naslov prvakinje Balkana s rezultatom 54.57 sekundi, kojim je bila 63 stotinke brža od norme za Cali i 68 stotinki od svog osobnog rekorda.

O nastupu na Svjetskom prvenstvu počela je sanjati na seniorskom prvenstvu Hrvatske u Karlovcu na kojem je sa svojim tadašnjim osobnim rekordom od 55.25 sekundi ostala pet stotinki kratka za normu za Kolumbiju.

“Budući da se prije Karlovca nisam ni približila normi, Karlovac je bio ključna točka do ispunjenja. Kada sam shvatila da me dijeli samo pet stotinki, pao mi je mrak na oči, znala sam da sam spremna to ponoviti, samo je bilo pitanje vremena kada. A to kada me jako mučilo, zato što je limit za ispuniti normu bio jako blizu. Ponekad mi se činilo nemogućim da uspijem, ali odlučila sam bar pokušati. Došlo je Balkansko prvenstvo, moja zadnja prilika. Nije me bilo strah, motiviranija nego ikada krenula sam na zagrijavanje. Sjećam se, bilo je i vruće i puhao je vjetar, no meni ništa nije smetalo. Vodila sam se time da imam najbolje prijavljeno vrijeme i da probam biti najbolja među tadašnjom konkurencijom. Na startu sam bila smirena, kao da sam znala što me čeka, krenula sam odlučno i jako. Nisam smjela popustiti, niti nisam. U trenutku kada sam ušla u cilj i pogledala u semafor emocije su me svladale. Smiješ se, plačeš, ma što god, nebitno je… Jedino je važno da smo uspjeli.”

Odlaskom na Svjetsko prvenstvo Nicole ne samo da je ostvarila svoj najveći uspjeh do sada, već se upisala u povijest našeg kluba.

“Ta činjenica govori o tome koliko je teško doći do Svjetskog prvenstva, ali meni to još uvijek nije posve jasno. Ja mislim da se svaka želja može ostvariti, valjda me to vodi do ovakvih uspjeha. Ne smije postojati sumnja. Prvi korak je misliti da se sve može. Puno mi znači što sam jedna od rijetkih u klubu koji su nastupili na Svjetskom prvenstvu, osjećaj je poseban i jako sam zahvalna što sam ta odabrana osoba bila baš ja”.

Iako bi se svi dali kladiti da je upravo Svjetsko prvenstvo u Caliju najdraže natjecanje Nicole Milić, mogli bi se prevariti…

“Ne mogu se odlučiti koje mi je najdraže natjecanje. Europsko prvenstvo u Tallinu, Balkansko prvenstvo u Denizliju ili Svjetsko prvenstvo u Caliju. Europsko prvenstvo je moje prvo veliko natjecanje i mislila sam da se teško išta može mjeriti s time. Ali ipak može. To je bilo uvodno natjecanje u sferu velikih i važnih natjecanja, Balkansko prvenstvo je bio motiv zbog kojeg nikad ne smiješ odustati i uvijek se moraš boriti do samog kraja. A Svjetsko prvenstvo kao nagrada za svaku kapljicu znoja. Svako od natjecanja lekcija je za pojedini dio bez kojeg ne možemo. Tako na temelju iskustva gradimo cjelinu i težimo savršenstvu. Onom svaršenstvu koje nas vodi do cilja.”

A najdraža Nicolina medalja je…

“Ne znam točan broj medalja koje sam osvojila, ali neusporedivo najdraža je medalja s Balkanskog prvenstva koja me dovela do Svjetskog prvenstva. Opisala sam koliko je bio naporan put do te norme, a ta medalja uspomena je koja će me zauvijek podsjećati na to da sam uspjela.”

Nicole je osim u atletici, uspješna i u školi, maturantica je Gimnazije Andrije Mohorovičića u kojoj se svi njezini prijatelji i kolege raduju svakom njezinom uspjehu.

“Prijatelji su ponosni na mene. Bodre me i sretni su zbog mene. Nije mi teško uskladiti školu i treninge, ali činjenica je da mi je puno teže na treningu nakon popodnevne smjene. Ne mogu se pomiriti s tom činjenicom. Ali još malo, još me samo nekoliko mjeseci dijeli od završetka srednje škole.”

Nicole je 11. prosinca proslavila 18. rođendan, a njezina želja je…

“Poželjela sam finale Eurupskog prvenstva ove godine, a jedino tko mi može pomoći u ostvarenju želje je moj najdraži trener, a realizirati je mogu jedino ja. Polako, prvo moramo ispuniti normu. To je i jedini moj cilj u novoj sezoni, doći na Europsko prvenstvo i da se moja rođendanska želja ostvari.”