Osjećaj poslije treninga je neopisiv i zato volim trčanje

Naše seniorke nedavno su osvojile naslov ekipnih prvakinja Hrvatske u planinskom trčanju, a jedna od naših zlatnih atletičarki bila je i Inga Jurić. Inga je članica naše Akademije trčanja, koja je u svoja dva nastupa na prvenstvu Hrvatske osvojila – dva zlata! Jer je osim na prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju bila i dio zlatne seniorske ekipe na ekipnom prvenstvu Hrvatske u krosu u Labinu, na kojem su naše atletičarke osvojile drugo mjesto u ukupnom poretku klubova i zajedno s našim atletičarima ostvarile povijesni uspjeh. Sara Superina, Tina Šmid i Inga Jurić naša su ekipa za uspjehe…

Stoga smo odlučili predstaviti našu Ingu, koja unatoč svakodnevnim obavezama i punom rasporedu nalazi vremena za treninge u našoj Akademiji trčanja, a za to je nagrađena odličnim rezultatima.

“Trčanjem se bavim od školskih dana, ono je uvijek bilo moja baza što god da sam trenirala, pa mi se čini kao da se oduvijek bavim trčanjem, iako nikada nisam trenirala atletiku”, rekla je Inga, koja je po završetku srednje škole i odlaskom na fakultet malo zapostavila sport i treninge, ali ljubav prema trčanju ipak je bila jača od svega pa je nakon desetogodišnje pauze opet počela trčati.

“Trčati sam počela opet prije tri godine, u početku više rekreativno. Odlazila sam na poneku utrku, osvajala prva i druga mjesta, a onda sam prošle godine upoznala trenera Zorana Žilića i postala članica Kvarnera. Moj prvi nastup za klub bilo je ekipno prvenstvo Hrvatske u krosu na kojem smo osvojile prvo mjesto. To ću dugo pamtiti, bila sam jako ponosna što sam dio zlatne ekipe uz jako kvalitetne trkačice našeg kluba i što sam pridonijela pobjedi”, rekla je Inga, koja je uspješno savladala i tešku utrku na Kozjaku i osvojila svoje drugo ekipno zlato za naš klub.

“Na prvenstvu Hrvatske u planinskom trčanju ponovile smo uspjeh iz Labina i opet smo opet osvojile zlato, ali moram priznati da je utrka bila iznimno teška. Brda su inače sastavni dio mojeg trčanja, ali ova utrka je bila jako zahtjevna pa sam zbog toga još više ponosna na sebe i cijelu ekipu”, kaže Inga, koja zbog svih obaveza svoje treninge često zna odraditi u ranim jutarnjim satima.

“Budući da u poslijedpodnevnom terminu često nemam mogućnosti za odrađivanje treninga, moji treninzi se svode na rane jutarnje sate. To obično bude oko 5 ili 6 sati, ponekad je teško tada se odlučiti na trening, ali znam da je to jedini termin u kojem mogu izdvojiti vrijeme za sebe i trčati. A osjećaj poslije toga je neopisiv. I to je razlog zašto toliko volim trčanje. Jedina želja mi je da me služi zdravlje da otrčim maraton te da još dugo mogu doprinositi klubu i braniti njegove boje.”

Draga naša Inga, želimo da ti se ostvari tvoja velika želja! Recept znaš, naša Akademija trčanja i treninzi!