Elena Ban jedna je od naših atletičarki koje su obilježile zimski dio sezone. Dvostruka kadetska dvoranska državna rekorderka u utrci na 600 metara, vrijedna atletičarka koja se marljivo priprema za ljetnu sezonu i ne propušta treninge da bi bila još bolja i ostvarila ciljeve koje je postavila zajedno s trenerom Zoranom Žilićem. Svoj prvi državni rekord srušila je na svojem prvom natjecanju dvoranske sezone, 29. siječnja na svoj 14. rođendan, kada je na kadetskom mitingu u sklopu Dvoranskog prvenstva Hrvatske za mlađe seniore u Zagrebu pobijedila u utrci na 600 metara s rezultatom 1:37.85 minuta. Dva tjedna kasnije pobijedila je na Dvoranskom prvenstvu Hrvatske za kadete s rezultatom 1:37.60 minuta i popravila svoj državni rekord.
Naša Elena je i odlična učenica osmog razreda Osnovne škole Čavle koja školovanje želi nastaviti u Salezijanskoj klasničnoj gimnaziji. Sebe bi opisala kao marljivu i upornu osobu spremnu preskočiti sve prepreke na putu do ostvarenja njezinih ciljeva. Elena se u slobodno vrijeme volim igrati sa svojim psima i družiti s prijateljicama, voli putovati, a osim atletike voli i učiti strane jezike.
Evo što nam je Elena ispričala o dvoranskoj sezoni, očekivanjima od ljetne sezone, svojim atletskim počecima i daljnjim planovima. Izdvojite nekoliko minuta i upoznajte našu vrijednu atletičarku.
“Dvoransku sezonu ću uvijek pamtiti jer rušenje državnog rekorda nije mala stvar pogotovo jer se to dogodilo baš na moj rođendan. Sa zimskom sezonom sam jako zadovoljna. Toliko sam se trudila i trenirala da sam uspjela ostvariti svoju želju i srušiti državni rekord, no prije rušenja prvog rekorda nisam očekivala da ću u tome uspjeti čak dva puta. Rušenjem rekorda sam ispunila sva svoja očekivanja. Kada sam prvi put srušila rekord znala sam da to mogu i opet. Očekivala sam da ću na Dvoranskom prvenstvu za kadete biti spremnija za napraviti mali napredak u vremenu. Po mojem mišljenju je za uspjeh važno biti siguran u ispunjenje svojih ciljeva i nikako ne odustajati. Meni moj državni rekord jako puno znači. To vrijeme mi pokazuje koliko se moj trud tijekom godina isplatio i koliko sam napredovala. Treniranje za neki rekord nema određeno vrijeme, treba redovito dolaziti na treninge, uvijek se truditi i na utrci dati sve od sebe. Još jedna mala želja bila je popraviti osobni rekord na 800 metara, ali se na kraju nisam natjecala.
Imam visoka očekivanja i od sezone na otvorenom. Neki od ciljeva su postaviti klupske rekorde na 600 i 800 metara, no ne znam imam li šanse srušiti neki novi državni rekord, to ćemo još vidjeti. Natjecat ću se na 600, 800 i 1500 metara, a glavne discipline će mi definitivno biti 600 i 800 metara.
Konkurencija u Hrvatskoj je jaka i zbilja se treba jako boriti za postolje, ali kako sam trenutno najbolja na 600 metara, jedva se čekam natjecati na međunarodnim utrkama i vidjeti kako bih prošla u konkurenciji sa stranim natjecateljicama.
Atletiku treniram pet godina. Prvo sam trenirala triatlon u kojem je jedan od sportova trčanje i uvijek bih svima govorila da sam pobijedila jer bi nakon lošijeg plivanja sve prestigla u trčanju. Tu sam zapravo shvatila da mi trčanje jako dobro ide i da to najviše volim, a budući da smo trčanje trenirali kod trenera Žilića, onda sam samo nastavila s atletikom.
Volim ići na trening jer mi je većina prijatelja s atletike pa na trening gledam kao na druženje. Dobra smo ekipa, a imamo i dobrog trenera koji se zna dosta šaliti, ali se i potrudi da napravimo dobar trening i da sve bude kako treba. Svaki trening počinjemo zagrijavanjem od tri kilometra, zatim slijede vježbe zagrijavanja, glavni dio treninga te rastrčavanje i dobro istezanje.
Idem u osmi razred Osnovne škole Čavle. Budući da mi je ovo zadnja godina osnovne škole moram se truditi i marljivo učiti zbog upisa u srednju školu. Teško je uskladiti trening, učenje i školu engleskog jezika.
Najteže je kad imam puno za učiti, a nakon popodnevne smjene u školi moram odmah na trening. Oduvijek nešto treniram, tako da sam tijekom godina naučila uskladiti učenje i pisanje zadaće s treninzima.
Planiram upisati Salezijansku klasičnu gimnaziju ponajviše jer je nastava samo ujutro pa će biti puno lakše školu uskladiti s treninzima, a i čula sam da se prilagođavaju sportašima.”