Tata najbolje zna koliko mogu trčati

Zoran Žilić najčešća je asocijacija kada se spomene trčanje u našem klubu, a za one koji nisu znali, naš omiljeni trener ima i nasljednice, četiri kćeri Sandru, Sliviju, Martinu i Teu, koje idu tatinim stopama.

Najstarija i zasad najbolja među njima je naša kadetkinja Sandra, koja je ovog ljeta postala klupska rekorderka u utrci na 3.000 metara, nakon što je na juniorskom prvenstvu Hrvatske trčala 10:32.30 minuta. Nije to sve, Sandra je ove sezone popravila i osobni rekord na 2.000 metara koji sada iznosi 6:50.62 minute.

To su tek neki od razloga zbog kojih smo odlučili predstaviti našu mladu atletičarku, koja trenira šest dana u tjednu, u slobodno vrijeme voli crtati i izrađivati narukice, a želja joj je jednog dana trčati polumaraton ili maraton. Što drugo reći nego, tatina kći!

“Jako sam zadovoljna ovom sezonom, mislila sam da neće biti baš najbolja zbog trenutne situacije s koronavirusom, tako da sam ispunila svoja očekivanja. Najdraža medalja mi je s pojedinačnog prvenstva Hrvatske za mlađe juniorke na 1.500 metara (4:46.78) zbog rezultata koji nisam očekivala. Jako sam zadovoljna zbog popravljenog klupskog rekorda na 3.000 metara, ali sljedeće sezone očekujem još bolji rezultat”, kaže Sandra koja atletiku trenira od svoje sedme godine.

“S 11 godina sam počela malo ozbiljnije trenirati. Odabrala sam srednje pruge jer mi je to išlo najbolje, a za koju godinu ću vjerojatno, kao i moj tata, trčati dosta duže utrke. Mislim da je za to bitno redovito trenirati, truditi se, i kao i u svemu, voljeti to što radiš”.

Sandra definitivno voli to što radi jer nikad ne propušta treninge.

“Treniram šest puta tjedno, a sedmi dan je uvijek odmor. Nema dana da mi se ne ide na trening zato što mi je to najzabavniji dio dana zbog cura s kojima treniram. A znam da poslije dobrih treninga uvijek dolaze i dobri rezultati.

Krv nije voda, Sandra je za to najbolji dokaz. Dolazi iz sportske obitelji, tata Zoran uspješan je atletičar i trener, mama Petra nekada je trenirala rukomet, a sestre Silvija, Martina i Tea također treniraju atletiku.

“Mama je prije trenirala rukomet i atletiku, a sada rekreativno trči. Tata je glavni razlog zbog kojeg treniram atletiku i jako sam sretna zbog toga. Nikad se nisam bavila nekim drugim sportom jer sam prvo probala atletiku i odmah sam je zavoljela. Volim sve sportove, ali mi je atletika ipak najdraža. Sve tri sestre bave se atletikom. Moje mlađe sestre, Martina i Tea još nisu došle trenirati kod tate jer su još premale, ali treniraju kod drugih trenera.

Meni je tata trener, mislim da mi je tako puno lakše jer on najbolje zna koliko mogu i uvijek mi može objasniti kako bi bilo nešto najbolje napraviti i zašto je to tako. Treća sesta se zove Silvija i trenira kao i ja. Jako joj dobro ide i od nje očekujemo odlične rezultate”, objasnila nam je Sandra, učenica osmog razreda Osnovne škole Zamet.

“Nije mi tako teško uskladiti školu i treninge jer pokušavam sve na vrijeme napraviti i onda mi ostane i slobodnog vremena. A onda volim crtati, raditi narukvice i šivati. U budućnosti i dalje planiram trenirati atletiku, ali s puno više treninga i puno duže discipline. To je super sport jer imam puno natjecanja i upoznajem puno djece iz drugih gradova i klubova. Voljela bih jednog dana trčati polumaraton ili maraton.”