Profesija kojom se bavim je moj stil života, moja svrha i moj životni put

Lucija Kolić novo je pojačanje u našem trenerskom kadru koji se brine o našim najmlađim atletičarima. Naša nova trenerica je doktorica kineziologije i više nego bogatog životopisa. Bila je najbolja studentica u svojoj generaciji na Kineziološkom fakultetu, tijekom studija bila je i demonstratorica na kolegiju Atletika, radila je kao vanjska suradnica na predmetu Atletika, Atletika-hodanja i trčanja, a u lipnju ove godine stekla je titulu doktorice znanosti iz znanstvenog područja društvene znanosti, znanstvenog polja kineziologije, znanstvene grane kineziologije sporta. Zvuči dosta komplicirano, ali naša trenerica Lucija ima kvalitetu koja nam treba da bismo i dalje rasli i bili još bolji, a to je znanje.

“Dolazak u Rijeku dogodio se vrlo spontano, na poziv prijateljice Dragane došla sam na mjesec dana pomoći klubu. Poziv sam odmah prihvatila bez puno razmišljanja. Nakon nešto više od dva tjedna bila sam iznimno zadovoljna sa svime, a i uprava kluba sa mnom, te smo na obostrano zadovoljstvo dogovorili suradnju. Nedugo prije dolaska u Rijeku zatvorila sam jedno veliko poglavlje u svom životu. Nakon intenzivnog životnog perioda doktorirala sam na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu te sam osjetila da mi je potrebna veća promjena u životu. Potpuni izlazak iz moje zone komfora, što je upravo ovaj posao u Rijeci nudio. Preseljenje u Rijeku, novi posao, novi ljudi, nova sredina. Nakon 17 godina života u Zagrebu i mnogih iskustava koje sam tamo doživjela, trebala sam mirnije mjesto za život”, rekla je Lucija Kolić, koja je jako zadovoljna životom u Rijeci.

“Rijeka mi se jako sviđa. Uvijek sam svima govorila da bih živjela u Zagrebu ili u Rijeci. Znate kako kažu: Pazi što pričaš, moglo bi ti se i ostvariti. Meni se očito
ostvarilo. Jako sam zadovoljna životom u Rijeci. Sve je dovoljno blizu ili ništa nije predaleko. U odnosu na Zagreb gdje bih za jednu stvar koju trebam obaviti morala izdvojiti cijeli dan, ovdje istu stvar obavim za tren. Sve je dostupno, od trgovina zdrave hrane, sportskih dućana koje volim, restorana zdrave hrane, planina i mjesta za boravak u prirodi, kao i more koje obožavam.”

Jedan od razloga zbog kojeg je Lucija odlučila postati dio našeg tima je što je Kvarner dobro organiziran klub u kojem je komunikacija jedan od ključnih koraka na putu do uspjeha.
“Trenerski posao ovog tipa radila sam sedam godina u Zagrebu, a ono što sam mogla vidjeti u ova dva mjeseca koliko sam u Rijeci je da je Kvarner iznimno dobro organiziran klub. Kolege u klubu su me lijepo prihvatile te sa svima imam ugodnu i profesionalnu komunikaciju. Velika količina dostupnih rekvizita za rad sa svim uzrasnim kategorijama ono je čime sam pozitivno iznenađena jer to nisam vidjela niti u jednom drugom klubu u Hrvatskoj. Djeca s kojom radim brzo su se naviknula na mene i moj način rada, što mi pokazuju svojim redovitim prisustvom na treningu, kao i svojim trudom i radom na treningu. Sve moje grupe su popunjene, a imam i listu čekanja za upise. Po prirodi sam perfekcionistica, kako privatno, tako i poslovno. Uvijek tražim od drugih da daju svoj maksimum i da budu najbolja verzija sebe u svakom trenutku, ali isto tako dajem sebe maksimalno u svemu što radim i ljudima s kojima radim.”

Lucija Kolić zadužena je za rad s djecom od četiri do deset godina starosti.
“Trening je baziran na atletskim sadržajima koje ovisno o uzrastu provodim na djeci prilagođen način. S mlađom djecom je to kroz zabavne sadržaje i igru, dok sa starijom djecom trening poprima obrise pravog atletskog treninga jer je to grupa djece koja polako započinje s natjecanjima. Prolazimo sve atletske discipline te je osnovni cilj višestrani razvoj u kojem će svako dijete steći osnovna
motorička znanja iz svih atletskih disciplina te će im na taj način biti lakši prijelaz u discipline u kojima je svatko od njih najuspješniji. Cilj je i osamostaliti ih da provode čim više sadržaja bez moje pomoći, podići im samopouzdanje i samopoštovanje, kao i stjecanje navike bavljenja tjelesnom aktivnošću”, rekla je Lucija, koja se s atletikom prvi put susrela u šestom razredu osnovne škole u svojim Vinkovcima, zahvaljujući sestrama koje su trenirale atletiku.

“Od malena sam voljela sport. Kad nisam bila u školi ili doma pisala zadaću, svaki slobodni trenutak provodila sam u druženju i igri s prijateljima. Uglavnom smo bili na ulici i u parkovima igrajući razne igre, sportove, penjali se po drveću… Vrlo rano, još u osnovnoj školi, počela sam trenirati razne sportove, karate, odbojku, rukomet, tenis, a s atletikom sam se prvi put susrela u šestom
razredu osnovne škole. Moje sestre su tada trenirale atletiku i ja sam sa njima otišla na jedan njihov trening. Moje sestre su bile uspješne u atletici. Jedna u bacanju kugle i diska, a druga u trčanju. No, nakon nekog vremena one su odustale od atletike, a ja sam tek započela svoj atletski put. Bila je to ljubav na prvi pogled. Dolazim iz Vinkovaca i trenirala sam u Atletskom klubu Cibalia, u kojem su uvijek dominantne bile trkačke discipline, a posebno istrajno trčanje. Na sreću, po prirodi sam izdržljiv tip te sam se našla u tome. Atletikom sam se aktivno bavila do odlaska na studij u Zagreb.”

Lucija je odrasla u velikoj obitelji, s čak pet sestara, a kroz godine je spoznala da je njezina životna svrha da pomaže ljudima. Stoga ne čudi da svoja znanja i iskustva voli prenositi na djecu.
“Da, imam veliku obitelj, pet sestara na kojima sam zahvalna. One su, zajedno sa mojom majkom, moj veliki životni oslonac. Ali, velika obitelj nije razlog zbog kojeg volim raditi sa djecom. Volim raditi s ljudima i prenositi svoja znanja i iskustva, volim osjećaj kada znam da sam pridonijela nečijem razvoju. To je neopisivo lijep osjećaj. A djeca su posebna priča. S njima je iznimno lijepo i prirodno raditi jer su neiskvarena i čista. Kažu sve što im je na umu, bilo pozitivno, ili negativno. Djecu ne možete prevariti, pred njima se možete kratko
pretvarati jer vas oni vrlo brzo razotkriju. Sve što sam radila i što danas radim me iznimno veseli. Profesija kojom se bavim zapravo je moj stil života, moja svrha i moj životni put”, rekla je Lucija, koja je tijekom zimskih mjeseci znala raditi i kao učiteljica skijanja.
“Kao učiteljica skijanja povezujem svoj stručni dio kroz predavanja i poučavanja drugih skijanju, no također pronalazim vremena za sebe, za rad i poboljšanje svoje tehnike skijanja, skijanje s prijateljima i uživanje u zimskom okruženju.”

Lucija nije samo trenerica, već i atletska sutkinja koja je imala prilike suditi i na velikim natjecanjima.
“Atletska sam sutkinja od 2009. godine te sam sudila na svim velikim natjecanjima koja su se od tada održala u Hrvatskoj. Mogu reći da mi je najdraže natjecanje na kojem sam sudila Kup kontinenata održan u Splitu 2010. godine. Ne zbog toga što je to bilo moje prvo veliko natjecanje, već zbog toga što
sam bila u prijavnom centru gdje sam imala priliku iz prve ruke vidjeti i upoznati neke od velikih svjetskih atletskih zvijezda. Suditi na takvom natjecanju je velika čast, ali i velika odgovornost. Jer ste vi samo jedan kotačić velikog mehanizma koji mora besprijekorno funkcionirati te morate biti fokusirani u svakome trenutku i odgovorno odraditi segment posla za koji ste zaduženi.”

Već smo prije rekli da je Lucija osoba širokog spektra znanja pa je tako i međunarodna mjeriteljica staze za cestovno trčanje.
“Prije šest godina sam u Ateni sudjelovala na desetodnevnom seminaru za mjeritelje cestovnih utrka, nakon čega sam kroz samostalna mjerenja u Hrvatskoj postala C mjeriteljica, koja je time mogla mjeriti cestovne utrke u Hrvatskoj i za to izdavati državni certifikat. Nakon toga sam mjerila mnoge službene utrke u Hrvatskoj i išla izvan zemlje mjeriti sa stranim mjeriteljima iz Austrije i Njemačke te sam na taj način stjecala međunarodna iskustva. Nakon nekog vremena od strane Svjetske atletike promovirana sam u B međunarodnu mjeriteljicu, što znači da sam mogla samostalno mjeriti utrke u svijetu. Nakon puno izmjerenih utrka u Hrvatskoj, ali i u zemljama Europe, Svjetska atletika me promivirala u A međunarodnu mjeriteljicu. A licenca je najviša licenca koju se može dobiti u mjeriteljskom svijetu te mi ona omogućava da mjerim utrke diljem svijeta, uključujući i one na kojima će se održavati svjetska prvenstva i Olimpijske igre. Za to moram dobiti pozivnicu Svjetske atletike. Prije dvije godine mjerila sam jednu utrku za Svjetsko prvenstvo na 100 kilometara u Svetom Martinu na Muri.”, rekla je Lucija, koja se polako privikava na svoju novu životnu i radnu sredinu.

“Imam jako puno planova, ali za sada želim polako upoznati Rijeku i okolicu te uživati u svemu što mi život trenutno pruža. Želim se malo udomaćiti u ovoj sredini i vidjeti je li Rijeka zaista grad po mojoj mjeri. Po prirodi sam jako znatiželjna i uvijek spremna na rad na sebi i izgradnju sebe na svim poljima života. Otvorena sam za nova iskustva i nove poslovne ponude. No, ono što je nekako konstanta u mom životu je to da bih htjela ostvariti svoju sveučilišnu karijeru, ne samo u profesorskom smjeru, već i u znanstvenom. No, pustit ću da vrijeme učini svoje s puno strpljenja i malo vjere u budućnost koja je preda mnom.

Za kraj, Lucijina poruka zašto je atletika dobar sport za djecu.
“Kao odgovor na ovo pitanje dat ću nekoliko informacija i činjenica koje su, vjerujem, poznate, ali ih ljudi često zaborave. Ali, ako i nisu poznate sada ćemo ih zajedno naučiti! Atletika, zajedno s gimnastikom i plivanjem, spada u bazične sportove. Sačinjena je od prirodnih, svakodnevnih oblika kretanja, kao što su hodanje, trčanje, puzanje, bacanje, skakanje… Sva ta znanja su začećem upisana u DNK svakog pojedinca te ih je potrebno kroz stručno vodstvo probuditi i izbaciti na površinu. Atletika je sport koji kod pojedinca razvija najveći spektar motoričkih sposobnosti te mu omogućava usvajanje velikog broja motoričkih
znanja. Iznimno je zdrav sport jer se u najvećem broju dana u godini odvija na otvorenom, na svježem zraku. Iznimno je siguran sport jer se odvija u kontroliranim uvjetima. Kod djece potiče razvoj brojnih pozitivnih navika i obrazaca ponašanja, kao što su poštovanje, prihvaćanje poraza, suočavanje s izazovima, poštivanje pravila. Također razvija pozitivnu sliku o sebi, podiže samopouzdanje te razvija stjecanje cjeloživotne navike bavljenja tjelesnom aktivnošću, prvenstveno iz zdravstvenih razloga. I na kraju, ali ne manje bitno, svi sadržaji provode se na djeci zabavan, zanimljiv i prihvatljiv način.