Dominik Babić nakon zimske sezone i osvajanja titule prvaka na 800 metara:
Želim “razbiti” osobni rekord i dokazati da mogu biti još brži i bolji

Svi koji nas pratite dobro znate tko je Dominik Babić. Naš vrijedan 800-metraš koji redovito osvaja medalje na natjecanjima. Zadnja je sa seniorskog dvoranskog prvenstva Hrvatske na kojem je trčao 1:55.50 minuta i osvojio zlato. Za dvoransko prvenstvo Hrvatske zagrijao se na ekipnom dvoranskom prvenstvu Hrvatske – prva liga na kojem je u tri kola osvojio treće, drugo i prvo mjesto. Koji su Dominikovi dojmovi o zimskom dijelu sezone?

“Mislim da uvijek ima prostora za napredak, ali uglavnom sam zadovoljan kako je ispao ovaj dio sezone s obzirom na situaciju s koronom i u kakvim okolnostima smo trenirali te sam također zadovoljan kako sam iz utrke u utrku napredovao. Sada kad možemo raditi treninge na stazi htio bih dati sve od sebe da dođem do željenog osobnog rezultata”, rekao nam je Dominik i prisjetio se utrke na 800 metara na seniorskom dvoranskom prvenstvu Hrvatske u kojoj je postao državni prvak.

“Uh, sama utrka je bila dosta napeta na samome kraju, ali otpočetka sam znao da sam glavni favorit, iako sam malo sumnjao u sebe zbog ne baš dobrih rezultata iz prošlih utrka. Odlučio sam povesti utrku i postaviti svoj ritam, što me skoro koštalo jer su drugi trčali više taktički i čekali finiš, ali sam izdržao do kraja i došao do prvog mjesta.”

Dominik nam je otkrio i što ga pokreće uoči svake utrke.
“Cilj mi je uvijek postići osobni rekord, ali to postaje sve teže i teže što više spuštam rezultat, iako smatram da ni ovaj rezultat koji imam nije dobar te bi trebao biti puno bolji.”

Dominik nije samo dobar atletičar, već i uspješan student prve godine Fakulteta elektronike i računarstva u Zagrebu, što znači da posljednjih mjeseci živi na relaciji Rijeka – Zagreb.
“Trenutno je dosta neobična situacija jer se još privikavam na novu okolinu i na samostalnost. Dio predavanja nam je trenutno online, tako da dio vremena provodim u Rijeci, a dio u Zagrebu kad predavanja imam uživo, tako da dosta puno putujem. Pravu promjenu tek čekam kad prođe ova situacija i kad duže vrijeme budem odsutan iz Rijeke. Trenutno još nemam nekih poteškoća uskladiti treninge i fakultet, nema problema dok god se dobro organiziram i imam volje za odraditi sve što si postavim. Zahvaljujući treninzima stekao sam radne navike, koje mi dobro dođu kod fakulteta koji je stvarno dosta zahtjevan. FER mi sam po sebi još nije težak, lako shvatim što treba naučiti, ali najveći problemi mi je količina materijala i obaveza koje treba obaviti. Tempo kojim se radi je brutalan, svaki trenutak imaš osjećaj kao da si u zaostatku i kao da imaš još nešto za obaviti za fakultet, ali to nije nikakav problem koji se dobrim radom ne može prebroditi.”

Od velike mu je pomoći i STEM stipendija Ministarstva znanosti i obrazovanja koja se dodjeljuje najboljim maturantima.
“STEM stipendija se dodjeljuje najboljim maturantima s odličnim rezultatima mature. I prije mature sam ciljao da imam rezultate dovoljne za samu stipendiju, iako sam imao neki dobar predosjećaj da ću je sigurno dobiti. To se i dogodilo, tako da nisam bio osobito iznenađen, ali je bio jako dobar osjećaj biti jedan od onih koji su svojim radom zaslužili stipendiju.

Za Dominikov uspjeh zaslužen je i njegov trener Zoran Žilić s kojim trenira posljednje četiri godine.
“Za trenera imam samo riječi hvale, od mene je napravio pravu momčinu. Kroz četiri godine koje zajedno radimo nikad nisam posumnjao u njegove treninge jer su uvijek završavali dobrim rezultatima. Sjećam se kad smo tek počeli, tih prvih godinu dana sam bio malo “problematičan”, dosta sam se znao zezati i znao sam dobivati bukvice od njega. To bi me zasmetalo, ali sam znao da to govori u dobroj namjeri. S vremenom sam stvarno postao puno odgovornija osoba. Nije me samo poboljšao u atletici, nego me i kao osobu promijenio na bolje. Jednako kao i moji roditelji, kroz sve godine mojeg života”, rekao je Dominik, koji u svojoj kolekciji ima 40-ak medalja. A najdraža mu je…
“Ne brojim medalje, ali najdraža mi je srebrna medalja s Balkanskog prvenstva prošle godine, baš zato jer je međunarodna medalja i samostalno sam je osvojio. Među najdražima mi je i medalja sa seniorskog dvoranskog prvenstva Hrvatske, baš zato što je “zadnja” stepenica na državnoj razini.

I za kraj, Dominikovi planovi u daljnjoj karijeri.
“Plan je sigurno još jače nastaviti trenirati i pripremiti se za glavni dio sezone u kojem mi je cilj “razbiti” osobni rekord i dokazati da mogu biti još bolji i brži.”
Evo i jedna ekskluziva, Dominik je u vezi s našom atletičarkom Sarom Superinom, koja mu daje dodatni vjetar u leđa na putu do uspjeha. Koliko su jedno drugome podrška, najbolje govore njihovi rezultati jer je Sara ove zime popravljala svoje osobne rekorde na 1.500 (4:47.52) i 800 metara (5:01.03).

“Ja sam oduševljen njezinim rezultatima, baš se dokazala i vidi se da se sav trud isplati. Puno je radila tijekom zime i zaslužila je ove rezultate. Trudim se biti joj najveća podrška koja mogu i nadam se da ona to tako i doživljava, ne samo u atletici, nego i izvan nje. Isto tako je i ona meni ogromna potpora. U više navrata me podupirala i poticala me kad sam mislio da više ne mogu, tako da sam sretan da imam takvu osobu uz sebe.”